Izdvojeno 21.5.2016. – Hod za život

(Izdvojeno, Laudato TV, https://www.youtube.com/watch?v=o9idU663PkQ)

Laudato TV je s obzirom na svoju vokaciju obiteljsko katoličke televizije etički problematična u samome startu. Možemo li doista očekivati da bi televizija s takvom deklaracijom mogla raditi korektan novinarski posao?

Hod za život je bio savršeni primjer.  To je bio prosvjed uglavnom vjernički orijentiranih ljudi, što je u redu. No, s druge strane bio je tu još jedan prosvjed, protivan interesima koje su iskazivali katolički aktivisti. Rekli biste sigurno da sam lud kada bi tražio i smatrao da trebaju pridavati jednaku pažnju za oba dva prosvjeda (pa također i onaj za GMO), i ni na koji način ustvari favorizirati ijedan od spomenutih putem običnog izvještavanja.  No, nisam lud, već svoje mišljenje vučem iz sasvim racionalnih argumenata velikog sociologa Maxa Webera. U svojem djelu „Politika kao poziv“, Weber nam je objasnio razlike između različitih tipova etike, fokusirajući se na katoličku i političku etiku, koje su si u određenim elementima međusobno proturječne. Iz tog primjera možemo zaključiti kako su etike određenih profesija, puno važnije od etike određenih vjera ili ideja, barem kada govorimo o demokratskom društvu. Normalno da neprofesionalnim izvještavanjem i promoviranjem ne omogućujemo kvalitetno informiranje javnosti, no možda je važnije i napomenuti, s obzirom na onu katoličku: „Ne čini ono što ne želiš da drugi čine tebi“, da isto počnu živjeti i katolički novinari, jednostavno zato što je to itekako primjenjivo i na novinarsku etiku. U ovom konkretnom slučaju, isto kako biste kao novinari kojima recimo ne paše komunizam, prigovarali na neprofesionalnost kada bi neki novinar promovirao komunizam i samo objavljivao izjave komunista u vijestima, bez izvještavanja oporbene strane (na što bi, dakako ja ili netko drugi iz naše redakcije reagirao), isto i vi nemojte promovirati samu jednu stranu, što je kršenje onog načela o poštenosti i sveobuhvatnosti. 

Najkonkretniji primjer spomenute pristranosti,  u slučaju Laudato Tv je ona najrazvikanija, a to je broj ljudi koji su prisustvovali prosvjedu. Glavne opcije su 7000 ili 15 000 ljudi. I Laudato se odlučio za brojku od 15 000, što je u redu. Međutim, upitali smo preko maila Kseniju Abramović, direktoricu Laudato Tv-a o ovome podatku. RTL kao i još neki mediji su tvrdili da je brojka od 7000 ljudi dobivena iz policijskih zapisa, na što je gospođa Abramović odgovorila: 

„brojka od  više od 15.000 sudionika također je dobivena od policije i lako je provjerljiva. Kad je povorka ulazila na Trg bana Jelačića, praznio se Trg kralja Tomislava,  ruta je duga oko 900 metara, po kolniku je hodalo između 14 i 18 ljudi. Uz to je jedan dio ljudi iz povorke hodao po nogostupu. Što se tiče Trga bana Jelačića, prema navodima policije na njega stane oko 100.000 ljudi. Snimke iz zraka jasno pokazuju da je bio pokriveno i više od 15% Trga“

Odgovor donekle stoji, ali opet ne rješava sva pitanja poput  koliko je od svih tih ljudi doista sudjelovalo u povorci? Da su doista odradili prosvjednu šetnju, da se nisu na Tomislavcu okupili samo kako bi vidjeli što se događa, ili se na Jelačiću samo zatekli na koncertu ili da preko nogostupa nisu hodali prema Jelačiću paralelno sa povorkom, nemajući ustvari ikakve povezanosti s njima? Na ovo pitanje je Abramović odgovorila: 

„Ja vam to zaista ne znam, ali znam da smo od Građanske inicijative Hod za život dobili službenu informaciju da je 15.000 ljudi bilo sudionicima Hoda za život“

Znači samo od njih? A konzultacija s drugim medijima, ono na početku razgovora sa policijom i koliko ste sigurno u pozdanost inicijative kojoj je ipak u osobnom interesu da se prikaže putem medija što veći broj ljudi? To su pitanja o kojima se jedan etički korektan novinar treba zapitati kada skuplja informacije, a upitno je možemo li se u to pouzdati u ovome konkretnom slučaju.

Naravno, još da ne spominjemo homogenost izjava oko cijele problematike. Znam da ste katolička televizija, ali ste ujedno i medij u demokratskom sustavu, koji treba težiti sagledavanju neke teme iz svih kutova. A gledajući iz profesije, veoma je očito što je važnije.

Iznošenje netočnih informacija i uvredljivog jezika u emisiji "Bujica" 25. svibnja 2016.

(Bujica 25.05.2016., Osječka Televizija https://www.youtube.com/watch?v=e3kAfjW1-Bw)

U posljednjoj epizodi televizijske emisije Bujica navedene su netočne informacije, čime su prekršena etička i profesionalna pravila novinarstva. Gost emisije dr. Slobodan Prosperov Novak je, u segmentu koji je govorio o peticiji protiv ministra Hasanbegovića započetoj od strane francuskog lista Libération, o političkom filozofu Antoniju Negriju izjavio da je počinio ubojstva troje ljudi.

Ukoliko razmotrimo biografiju autora uzevši nekoliko različitih izvora informacija (link, link, link), doći ćemo do zaključka da situacija, bez obzira na to kako je predstavljena u emisiji, nije tako jednostavna. Naime, Negri zaista jest osuđen na 30 godina zatvora zbog optužbi da je bio instigator ubojstva Carla Saronija te se moralno složio s ubojstvom karabinjera Andree Lombardinija. Odbačene su optužbe da je sudjelovao u aktivnostima Crvenih brigada (BR ili tal. Brigate Rosso) u kojima su počinjena otmica i ubojstvo tadašnjeg premijera Italije Alda Mora.

Osim navođenja netočnih informacija o potpisniku francuske peticije, u emisiji se koristio uvredljiv jezik za osobe koje imaju suprotno stajalište voditelju, nazivajući ih agresivnim ljevičarima, bolesnicima, "ljevičarima koji dokoličare na špici", itd, čime se potiče nesnošljivost prema drugoj struji mišljenja. Prema stavku četiri trećeg članka Zakona o medijima, izričito je zabranjeno 

"(...) prenošenjem programskih sadržaja u medijima poticati ili veličati nacionalnu, rasnu, vjersku, spolnu ili drugu neravnopravnost ili neravnopravnost na temelju spolne orijentacije, kao i ideološke i državne tvorevine nastale na takvim osnovama, te izazivati nacionalno, rasno, vjersko, spolno ili drugo neprijateljstvo ili nesnošljivost, neprijateljstvo ili nesnošljivost na temelju spolne orijentacije, poticati nasilje ili rat."

Osim toga, vrijeđanje se smatra povredom dostojanstva što je također protivno zakonima Republike, posebice prvom stavku sedmog članka Zakona o medijima koji svakoj osobi osigurava pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti.

Vodeći se normama struke i zakonima Republike Hrvatske, ovakav sadržaj ne bi se smio objavljivati. Informacije se mogu širiti i dijalog ostvarivati uljuđenim jezikom tolerancije, a "tamne mrlje" nečije prošlosti iznijeti bez navođenja neistinitih informacija.

"Razotkriven Rene Bitorajac: Unuk partizanskih glavešina kojemu su Grad Zagreb i Ministar kulture uskratili novac za njegov kulturni projekt"

(GS, Narod.hr http://narod.hr/hrvatska/razotkriven-rene-bitorajac-unuk-partizanskih-glavesina-kojemu-su-grad-zagreb-i-ministar-kulture-uskratili-novac-za-njegov-kulturni-projekt)

Portal Narod.hr je 7. svibnja 2016 u članku naslovljenom "Razotkriven Rene Bitorajac: Unuk partizanskih glavešina kojemu su Grad Zagreb i Ministar kulture uskratili novac za njegov kulturni projekt", potpisanom samo inicijalima "gs", prekršio jedno od najvažnijih pravila novinarstva, a to je zaštita privatnosti.

Članak, objavljen kao reakcija na emisiju Bujica u kojoj se govorilo o satiričnom kratkom filmu glumca Renea Bitorajca koji je ismijavao hrvatske stereotipe, sadrži screenshotove iz posljednje epizode Bujice koje prikazuju ulicu i kućni broj zgrade u kojoj glumac živi (Iz etičkih razloga te fotografije na ovoj stranici neće biti objavljene).

Članak navodi kako je film objavljen jer je Rene Bitorajac dobio odbijenicu ministarstva kulture i Grada Zagreba za financiranje cabareta u bivšem Kinu Mosor:

"Navodno: ima velike planove sa zagrebačkim kinom „Mosor“, u kojem namjerava otvoriti privatni cabaret, a za to je tražio novac od Ministarstva kulture i Grada Zagreba. Dr. Zlatko Hasanbegović odbio je njegove lobiste pa je gnjevni Bitorajac odmah posegnuo za provokativnim filmićem i svrstao se među kulturnjake koji ruše ministra kulture."

Osim ovih navoda, članak iznosi spekulativne informacije o povijesnim promjenama vlasništva stana u kojemu Bitorajac živi, kao i i nekoliko komentara Božidara Alića i Gorana Blažekovća.

Ukoliko se vodi profesionalnim i etičkim vrijednostima, niti jedan novinar neće objaviti ovakav članak. Najveća greška koju su autor ili autorica članka, kao i uredništvo portala počinili, jest objavljivanje informacija o adresi stanovanja glumca – povreda privatnosti smatra se jednim od šest smrtnih grijeha novinarstva jer ne samo da oduzima osobi pravo na privatnost, već i ugrožava osobnu sigurnost osobe kao i svih njegovih sustanara. Posebno je problematična činjenica da se među sustanarima nalazi i dvoje maloljetne djece, što je protivno Pravilniku o zaštiti maloljetnika, Zakonu o sudovima za mladež, Kaznenom zakonu te Zakonu o medijima. Sedmi članak Zakona o medijima kaže da svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti, dok 16. članak to pravo posebno naglašava kada se radi o djeci, mladeži i obitelji bez obzira na spol i spolno opredjeljenje. Neobična je činjenica da je portal Narod.hr, iza kojega stoji U ime obitelji – građanska inicijativa čija je svrha obrana obiteljskih vrijednosti i zaštita djece, tako spremno objavio informacije koje ugrožavaju sigurnost maloljetnika. Osim toga, u članku se koristi uvredljiv jezik, gdje se na objavljeni klip referira kao "provokativni filmić", a na dio javnosti koji se protivi politici Ministarstva kulture kao "kulturnjake koji ruše ministra kulture".

Pored navedenih kršenja zakonskih odredaba koje se tiču privatnosti i ugleda građana, Narod.hr za svoj je članak izabrao problematičan izvor. Jedini izvor za navode je posljednja epizoda emisije "Bujica" Velimira Bujaneca koja se emitira na Osječkoj televiziji. Emisija poznata po svojim kontroverznim tvrdnjama i neetičnom novinarstvu ovdje je prikazana kao vjerodostojan izvor informacija, a počinila je iste novinarske pogreške kao i portal Narod.hr, te je već bila optužena za povredu dostojanstva, ugleda i časti od strane bivšeg ravnatelja Hrvatske radiotelevizije,  Gorana Radmana.

Jedan način na koji uredništvo portala Narod.hr i nepotpisani autor članka mogu odgovoriti na svoj etički i profesionalni propust ove magnitude jest da se javno ispričaju javnosti i obitelji Bitorajac, kojima je povredom privatnosti ugrožena osobna sigurnost.

„Indija bi mogla uvesti 3D crteže na svoje prometnice umjesto ležećih policajaca“

(Tamara Matković, Telegram http://www.telegram.hr/zivot/indija-bi-mogla-uvesti-3d-crteze-na-svoje-prometnice-umjesto-lezecih-policajaca/)

 

 

 

Članak Tamare Matković sam po sebi nije napisan etički nekorektno. Ono što je problematično jest korištenje clickbaita na društvenim mrežama. Na portalu lijepo piše konkretan naslov koji nas informira o mogućnosti promjena prometne infrastrukture u Indiji. Stavljena je i fotografija koja prikazuje kako sve to izgleda. Međutim, clickbait verzija koja je kružila po Facebooku ovaj tjedan, kao što je vidljivo i na fotografiji ekrana, priča malo drugačiju priču. Clickbait naslov glasi: 

„Ležeći policajci odlaze u povijest, zamijenit će ih nešto 1000 puta luđe!“

K tome je još dodana i fotografija Hrvatske policije, potpuno nevezana za Indiju. Ovim potezom građani su bili prevareni na dva načina. Prvo, da se radi o nečemu u Hrvatskoj i što je izrazito važno za državu, a nije bilo. I drugo, naslov je senzacionalistički i bez pokrića ustvrdio da je to gotova stvar s rečenicom „Odlaze u povijest“. Međutim, članak lijepo objašnjava da indijska vlada trenutno samo testira tu mogućnost. Negativni utjecaj na javnost možda nije bio pretjerano velik, ali izazvao je jedno pitanje i jedan problem. Zbilja bi se trebali zabrinuti, je li Telegram u toliko lošem stanju, da treba na tako neprofesionalan i očajan način preuveličavati i lagati samo kako bi pridobio više ljudi na svoj portal? S druge strane, na ovaj način uredništvo (koje ne nužno pa moguće da griješim, ali je najčešće zaduženo za biranje naslova), stavivši ovaj clickbait na Matkovićin članak koji je zbilja korektno i dobro napisan, blati samu novinarku. Vjerovatno osobno postanete ljuti kada otvorite neki clickbait i shvatite da to nije ono što vam se obećavalo. Neki to dovedu do tolikog ekstrema da počnu komentarima na društvenim mrežama vrijeđati novinara i on osobno gubi kredibilitet. A kako sam već rekao, novinari u pravilu ne pripremaju objave za društvene mreže, već urednici, koji na ovaj način degradiraju svoje vlastite suradnike i izlažu ih javnom linču. Opet, moguće je da je sama novinarka pisala clickbait, ali obzirom na već spomenutu kvalitetu teksta, sumnjam da bi si novinarka dopustila takav potez.

„OBVEZNI VOJNI ROK 'Svi u dobi od 16 do 45 godina trebaju iskusiti vojsku'“

(D.D.N., Dnevnik.hr: http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/obvezni-vojni-rok-uvesti-ga-ili-ne---434898.html )

Članak naveden u naslovu ovog komentara nije pogrešan, niti sporan po svom sadržaju, no sam  naslov je ono na što bismo se trebali usredotočiti. Iz samog naslova, vidi se da je tema vojni rok. Također, navedena je izjava da 

„Svi u dobi od 16 do 45 godina trebaju iskusiti vojsku“

Osoba koja članak vidi samo iz naslova  mogla bi dobiti ideju da se članak bavi pitanjem uvođenja vojnog roka, no članak se u stvarnosti bavi anketnim istraživanjem na temu vojnog roka  te je gore navedena izjava pitanje iz ankete.

Naslov definitivno ne predstavlja pravu prirodu članka te je zbog toga sporan. Osoba koja čita samo naslov može dobiti krivu ideju, posebno ako osoba spada u tu dobnu kategoriju, a ne želi ili, iz osobnih razloga, ne može odraditi vojni rok. Ovako konstruirani naslov šalje dezinformaciju  te je upravo iz tog razloga sporan. Roditelji djece koja imaju 16 godina, kada vide ovaj članak, s pravom se mogu zabrinuti ako pročitaju samo naslov.

Ovim putem i iz gore navedenih razloga, zahtijevamo od novinara (koji je potpisan samo kao D.D.N.) da sljedeći put razmisli prilikom pisanja naslova te da ovaj naslov korigira kako ne bi došlo do pogrešne interpretacije. Također, zahtijevamo od urednika da više pažnje obrate na ovakve naslove prije nego što ih objave na portalu jer mogu izazvati paniku i nepotrebno uzbuđenje čitatelja.